Bol u leđima na radnom mjestu

Sustav organa za pokretanje sastoji se od kostiju, zglobova i mišića te je njihova osnovna funkcija omogućavanje kretanja. Naravno, tu su i krvne žile i živci koji omogućuju rad i koordinaciju cijelog sustava.

Kralježnica kao stup organizma vrlo je važna za cjelokupno funkcioniranje i vrlo osjetljiva na “neprirodno” opterećenje. Velik je problem današnjeg čovjeka nedostatak kretanja. Vozimo se gotovo od vrata do vrata, djecu vozimo u vrtić, školu ili koristimo javna prijevozna sredstva, ali ne hodamo – svakodnevno se ne krećemo dovoljno. Gotovo sve što radimo, radimo sjedeći. Sjedimo na poslu, u školi, čak se i odmaramo sjedeći. Sjedenje je neprirodan i, mogli bismo reći, nezdrav prisilni položaj tijela koji opterećuje kralježnicu te uzrokuje nastajanje degenerativnih promjena zbog kojih nastaju bolni sindromi.

Bol u vratu i leđima među najčešćim je razlozima odlaska liječniku i u većini slučajeva posljedica je poremećaja kralježnice. Ovisno o uzroku, bol može biti popraćena i neurološkim simptomima – ispadima živaca. Ako je zahvaćen korijen živca, bol se može širiti prema periferiji u područje koje taj korijen inervira (što se naziva radikularnom boli ili, u području križa, išijasom). U zahvaćenom području mogu biti poremećeni snaga, osjet i refleksi; ovisno o mjestu poremećaja može doći do gubitka funkcije crijeva i mokraćnog mjehura, erektilne disfunkcije, zadržavanja mokraće i gubitka tonusa debelog crijeva te refleksa sfinktera.

Bilo koji bolni poremećaj kralježnice može također izazvati refleksno stezanje mišića koji se nalaze uz kralježnicu, što može biti jako bolno. Većina poremećaja kralježnice je mehanička. Najčešće se radi o nespecifičnom poremećaju poput istezanja mišića, uganuća ligamenata, spazmu ili nekoj kombinaciji navedenog. U samo oko 15% slučajeva riječ je o vidljivim specifičnim anatomskim promjenama koje uzrokuju simptome, na primjer hernijaciji diska, prijelomu, suženju lumbalne kralježnice, upali zglobova i sl. Pri drugim mehaničkim poremećajima nema vidljivih specifičnih promjena, odnosno takve promjene kao što su degeneracija diska, osteofiti i slično mogu se naći i u osoba koje nemaju bolove pa ne možemo sa sigurnošću reći da su te promjene uzrok boli. Kada je posrijedi bol u leđima mehaničke prirode, često je više uzroka istodobno te se osnovni poremećaj pogoršava pod utjecajem umora, loše tjelesne kondicije te ponekad psihosocijalnog stresa ili psihijatrijskog poremećaja.

Mehanički poremećaji liječe se analgeticima, ranom imobilizacijom i tjelovježbom (fizikalnom terapijom). Odmah nakon nastajanja bolnog sindroma poželjno je primijeniti lijekove koji će smanjiti bol i upalu. Smanjenjem upale smanjuje se oteklina i pritisak na sam uzrok problema. U toj akutnoj fazi potrebno je kratko mirovanje, ali čim se bolovi malo smire, treba početi s kretanjem i što prije s fizikalnom terapijom.

Kod starijih osoba češći su bolni sindromi kralježnice zato što je uz ostale potencijalne uzroke prisutna degenerativna komponenta uzrokovana starenjem. Međutim, ta se dobna granica pomiče sve više prema mlađim osobama čiji je osnovni problem nekretanje ili pak suprotno, težak fizički posao koji opterećuje određeni dio kralježnice.

Naravno, uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Ako već moramo na radnome mjestu provesti dulje vrijeme sjedeći, ili u nekom prisilnom položaju zbog specifičnosti posla, trebalo bi se maksimalno ergonomski prilagoditi. Ako je moguće, prekinuti s vremena na vrijeme posao koji radimo i protegnuti noge – odmoriti se od “prisilnog položaja”. Bilo bi idealno u dnevnu rutinu uvesti hodanje kao bazičnu zdravu aktivnost organizma kako bi se ispunila svrha našeg sustava organa za kretanje. Sigurno će vam to oduzeti vašeg dragocjenog vremena, ali će i pridonijeti vašem još dragocjenijem zdravlju.

Vrlo je važna i primjerena hidracija organizma te raznovrsna prehrana. Pritom je bitno prilagoditi energetski unos hrane svojim potrebama, birati integralne namirnice, meso, jesti voće i povrće, a što manje rafiniranih šećera, masnoća i soli.

Pokušajte u slobodno vrijeme povećati fizičku aktivnost, a smanjiti “odmaranje” pred televizorom i slične pasivne aktivnosti. Puno je razloga “ZA” povećanje fizičke aktivnosti; osim očuvanja sustava organa za pokretanje, srca i krvnih žila, održavanja dobre kondicije, tu je i jačanje intelektualne, psihičke i mentalne sposobnosti, sposobnosti učenja i pamćenja, poboljšanje raspoloženja te jačanje obrambenog imunološkog sustava. 

Silva Pećanić, dr. med.