Postoji nekoliko vrsta anemija, različitih uzroka. Anemija može nastati zbog nedostatne proizvodnje crvenih krvnih stanica, prekomjernoga gubitka krvi ili prekomjernog uništenja crvenih krvnih stanica. Najčešći oblik anemije je sideropenična anemija, koja je posljedica manjka željeza u organizmu.
Manjak željeza može nastati zbog nedovoljnog unosa, prekomjernoga gubitka željeza iz tijela ili zbog povećanih potreba organizma za željezom. Nedovoljan unos posljedica je neodgovarajuće prehrane (vegetarijanska prehrana, restriktivne dijete) ili smanjene apsorpcije željeza zbog bolesti probavnog sustava.
Prekomjerni gubitak u pravilu znači gubitak krvarenjem, bilo obilnim menstruacijama ili nekim drugim kroničnim krvarenjem, najčešće iz probavnog sustava. Određena fiziološka stanja organizma, poput ubrzanog rasta, trudnoće i dojenja, povećavaju potrebe za željezom te tada treba povećati unos željeza u organizam.
Simptomi
Najčešći su simptomi anemije umor, slabost, manjak koncentracije, glavobolja i omaglice. U težim slučajevima može doći do osjećaja nedostatka zraka i lupanja srca. Znakovi anemije su i izraženo bljedilo kože i sluznica te promjene na jeziku i noktima. Pojava simptoma uvelike ovisi o brzini nastanka anemije. Ako se anemija razvija sporo, zbog prilagodbe organizma simptomi se javljaju tek u fazi teže anemije. U slučaju pojave simptoma anemije potrebno se uvijek prvo obratiti liječniku kako bi se utvrdio uzrok.
Dijagnoza
Anemije se lako dijagnosticiraju pomoću analize kompletne krvne slike (KKS), koja se može obaviti u svakom laboratoriju. Takva analiza daje podatke ne samo o broju eritrocita i količini hemoglobina već i o volumenu eritrocita te prosječnom sadržaju hemoglobina u eritrocitima. Dodatna analiza željeza u krvi, ukupne sposobnosti vezanja željeza (TIBC - engl. total iron binding capacity) i još nekih parametara iz krvi uglavnom je dovoljno za postavljanje dijagnoze sideropenične anemije.
Prevencija anemije
Jedan dio anemija može se prevenirati pravilnom, uravnoteženom prehranom, koja uključuje određene vitamine i nutrijente.
Željezo
Najbolji izvori željeza su namirnice životinjskog podrijetla poput mesa, ribe, peradi i jetrica. Željeza ima i u namirnicama biljnog podrijetla poput mahunarki, tamnozelenog lisnatog povrća i suhog voća, ali biološka iskoristivost tog željeza je slabija.
Vitamin C
Slabu biološku iskoristivost željeza iz hrane biljnog podrijetla može poboljšati prehrana bogata vitaminom C, odnosno prehrana bogata svježim voćem, ponajprije agrumima (limuni, naranče, mandarine).
Vitamin B12 i folna kiselina
Osim željeza, za stvaranje eritrocita važni su i vitamini B skupine, posebno vitamin B12 i folna kiselina. Vitamin B12 nalazi se gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla (meso, riba, mlijeko, jaja), pa su vegetarijanci i vegani ugrožena skupina za ovaj vitamin. Oni trebaju konzumirati vitaminom B12 obogaćeno sojino mlijeko, zamjene za meso ili ga nadoknaditi dodacima prehrani.
Glavni izvori folne kiseline su mahunarke, jetra, naranče, pšenične klice te od tamnozelenog lisnatog povrća špinat i prokulica. Potreba za folnom kiselinom povećava se i tijekom trudnoće te dojenja. U slučaju da prehrani manjka bilo koja od glavnih vrsta namirnica, potrebno je razmisliti o uzimanju dodatka prehrani koji će organizmu osigurati potrebne količine nedostatnih nutrijenata.
Lana Rnjak, dr. med.
