Razgovarali smo s Mirzom Džombom
Mirza Džomba je kao rukometaš na poziciji desnog krila slovio kao jedan od najboljih na svijetu. Za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju odigrao je 85 utakmica i postigao 719 golova. Zajedno s reprezentacijom osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu te na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine. Igrajući za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju osvojio je i zlato u Portugalu 2003., a na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine srebro. Prije 6 godina prestao se profesionalno baviti sportom. Danas živi u Rijeci sa suprugom Belmom s kojom ime dvije kćeri – Unu i Adu. I prije nego što je napustio profesionalni sport, znao je što će dalje raditi u životu. Voli more i ribolov. Netom prije ovog razgovora vratio se iz ribolova – vedar i nasmijan.
Kako biste se opisali u nekoliko riječi?
Teško je o sebi govoriti, ali nadam se da me drugi vide kao iskrenog, poštenog i otvorenog.
Kako izgleda Vaša uobičajena prehrana?
Uglavnom je mediteranska u ovim ljetnim mjesecima, ali obožavam sve na žlicu – variva, gulaš, grah.
Kako održavate fizičku kondiciju?
Pa uz dvije malene curice fizičke aktivnosti mi trenutno ne nedostaje, ali kao bivši profesionalni sportaš slobodno vrijeme uvijek provodim uz neku aktivnost – uglavnom nogomet i košarku.
Koristite li dodatke prehrani i koje?
Nekad mi je to bila svakodnevnica. Sad se trudim da mojem tijelu ne nedostaje vitamina i minerala. Uz sebe uvijek imam magnezij, a kad mi je potrebna dodatna energija B vitamini su moj odabir. S obzirom da sam često u pokretu i nekoj žurbi, volim proizvode u obliku granula. Paketić, dva magnezij direkta uvijek su uz mene.
Koje su Vaše zdrave navike?
Puno kretanja, raznovrsna i uravnotežena prehrana, bez pretjerivanja, ključ su zdravlja.
Koji je Vaš najveći porok?
Naravno da ih imam, ali svi to prikrivamo, pa tako i ja (uz smijeh).
Tko Vas najviše motivira u životu?
Obitelj i prijatelji su za mene najveći pokretači u ovom našem čudnom svijetu.
Gdje se vidite kroz 10 godina?
Na obali mora, uz manje stresan i laganiji život... i gledam sa suprugom cure kako rastu.