Zagrepčanka Ljiljana Tripović i u sedmom desetljeću trči i živi punim plućima!
Da godine nisu važne i da predstavljaju samo brojku na papiru, s ponosom dokazuje profesorica anglistike i povjesničarka umjetnosti, Zagrepčanka Ljiljana Tripović. Ona je prošle godine u svojoj 70-oj istrčala ni manje ni više nego 10 polumaratona! Iako je prevalila sedmo desetljeće, ova izvanredna žena živi punim plućima i smjelo prkosi godinama!
Gospođa Ljiljana, inače članica Atletskog kluba Sljeme, tenisice za trčanje je odlučila navući prije tri godine i otad ne prestaje rušiti sve rekorde, kako osobne – tako i sportske. Na pitanje zašto se odlučila upravo za ovaj sport, odnosno što ju je motiviralo, gospođa Tripović ističe kako se potreba za trčanjem javila spontano.
„Sve je započelo hodanjem. Ponosna sam vlasnica tri patuljasta pinča s kojima sam redovito odlazila u šetnju. Trčanje se samo nadovezalo na spomenuto hodanje pa uvijek ističem kako psima puno dugujem. Šetnje na koje odlazimo četiri puta dnevno, od kojih je jedna uvijek duga barem tri kilometra, su mi jako puno pomogle. Danas svim ženama koje počinju s trčanjem savjetujem: bit će vam puno lakše trčati ako barem pola sata dnevno provedete - hodajući!“
Na pitanje gdje trenira i koliko često, naša sugovornica odgovara kako je za svoj matični klub odabrala Atletski klub Sljeme.
Žanu Rajić, inače tajnicu kluba sam upoznala na nasipu i upravo me ona ponukala da dođem. Moram naglasiti da sam oduševljena načinom na koji su me primili jer sam se pobojala kako će reagirati na moje godine. Hvala Bogu, imam muškog vršnjaka u klubu pa generacijski nisam sama. Treniram redovito što je jako važno, a moram naglasiti kako obožavam zimske baze jer sam primijetila da mi jako pomažu.
S treninga Salomon running teama
Koliko ste utrka otrčali do sada i koje su vam najdraže?
Prošle godine sam otrčala 10 polumaratona! Zagrebački polumaraton održan 2015. godine mi je donio najbolji osobni rezultat - 2.24'. Otrčala sam puno utrka od po 5 km i 10 km, priznajem da ih ne brojim, ali sad tek uviđam da moram napraviti evidenciju! :)
Zatim sam trčala lige našeg kuba u koje se ubraja i ovogodišnja Puntijarka te sam posebno ponosna što sam istrčala zimsku Lagvić ligu (2015/2016) za koju sam dobila skulpturicu trkača za osvojeno deveto mjesto u kategoriji cesta – žene. Jako se ponosim osvojenom nagradom koja mi stoji na radnom stolu, a najviše ju pokazujem svojim unucima.
Također sam otrčala Kros Ligu i utrku Nova na Savi koje organizira Atletski klub Maksimir.
Obožavam prirodu, druženje, kretanje na svježem zraku, kompetitivnost... nažalost, malo je onih bližih mojoj generaciji, ali što je tu je. Jednom riječju – milina!
31. Plitvički maraton
Što vam je najbolje, najdraže kod trčanja?
Ljudi su ono najbolje u tom sportu! Imam na umu i onu izreku „atletika je kraljica sporta“, što mi se sviđa. Upoznaješ sebe i svoje limite, postaješ bolji, strpljiviji, učiš kako nešto postići... stalno učiš što mi se jako sviđa jer to čovjeka održava mladim.
Rezultat je sve, kao i vrijeme. Isto je i u životu. „No pain, no gain“ često sam si sama znala ponavljati. Ili „run your body“ i slične stvari. No, to ovisi o pojedincu. Treba se uvijek nekako bodriti i motivirati. Tako sam znala dionice posvećivati svojoj majci pa djeci, bolesnim nećacima...
Kako izgleda vaša uobičajena prehrana?
Za izbor glavnih namirnica i njihovu kvalitetu je zadužen moj suprug, inače veterinarski granični inspektor. Ja za sebe dodajem zdrav i obilan doručak, puno tekućine, voća i povrća.
Na pitanje koristi li dodatke prehrani i koje, gospođa Ljiljana ističe kako koristi vitamine i minerale te omega-3 masne kiseline.
Volim biti u toku s novim otkrićima u sportskoj medicini pa redovito čitam strana izdanja časopisa za trkače koja nude dobre sugestije u nutritivnom smislu. Sretna sam što baratam s tri strana jezika pa mi razumijevanje tekstova ne predstavlja problem.
Što vam je donijelo trčanje? Kako vam je promijenilo život?
Trčanje je u moj život donijelo puno prekrasnih ljudi, prijatelja. Klub u kojem treniram i ljude u njemu smatram svojom drugom obitelji. Svojom su osobnošću ostavili duboki trag u meni pa mislim da bi svatko trebao kroz sport potražiti društvo i prijatelje.
Hendrix Savski polumaraton 2017
Što biste poručili svojoj generaciji?
Jako sam nesretna što se moja generacija ne bavi rekreativnim sportom. Strašno je vidjeti gojazne mlade, a kamoli starije koji onda pretrpe moždane i srčane peripetije. Pa kad vidim kako se rehabilitiraju, vesela sam što sam ja u pokretu da ne kažem movingu :)
Zašto je aktivan život važan?
Smatram da su osobe koje ne provode vrijeme na svježem zraku jako zakinute! Zato sam svoju djecu, ali i svoje unuke usmjerila u sport. Veliki je propust ne izlaziti van na zrak, ne hodati barem, jer se zna koliko je pola sata hodanja dobro za opće stanje organizma. Moj moto je da treba biti kreativan te stalno učiti. Zato i postoje razne ponude za tzv. treću dob. Sve te aktivnosti koštaju, ali trčanje npr. nije skupo. Jednostavan je to sport koji puno pomaže svakoj osobi koja ga isproba.
I za kraj nam otkrijte svoj životni moto!
„Životni moto mi je: nema predaje! :)“
Ako je suditi prema svemu što nam je gospođa Ljiljana ispričala, čini se kako je Les Brown, poznati američki motivacijski govornik bio u pravu kada je konstatirao kako „nikada nismo prestari da si postavimo novi cilj ili sanjamo novi san.
